Standard koji mnogi udžbenici za fakultet koriste za definisanje pustinje je: oblast koja prima manje od 250 mm padavina godišnje. Ali zašto uopšte ova područja imaju tako malo padavina?
Geografski gledano, većina pustinja se nalazi na zapadnim stranama kontinenata ili - u slučaju pustinja Sahare, Arabije i Gobi i manjih pustinja u Aziji - nalaze se daleko od obale u unutrašnjosti Evroazije. One se obično javljaju ispod istočnih strana velikih suptropskih ćelija visokog pritiska. Ovi ogromni točkovi vetra su spirale u smeru kazaljke na satu na severnoj hemisferi i suprotno od kazaljke na satu na južnoj hemisferi u suptropima iznad okeana; međutim, njihovo ponašanje utiče na obližnje kontinente.
Vlažan vazduh koji se diže u blizini ekvatora se hladi i kondenzuje u oblake, a kasnije u kišu. Kako se struja vazduha kreće ka polu, vazduh oslobađa veliki deo svoje vlage. Dok se struja okrene nazad ka ekvatoru, vazduh se spušta. Postaje sabijeno i toplije, a njegova relativna vlažnost dodatno opada. U ovim uslovima retko se stvaraju oblaci i kiša. Dodajte malo vetra da biste ubrzali isparavanje na površini, a kontinentalni regioni ispod postaju izuzetno sušni zbog nedostatka dostupne vlage. Pustinje tako postaju suve.
Možete zamisliti pesak i dine kada pomislite na pustinju, ali pustinje se mogu pojaviti i u hladnijim oblastima. Hladne pustinje - kao što je pustinja Atakama u Čileu i neke od azijskih pustinja smeštenih u evroazijskoj stepi (kao što je pustinja Karakum u Turkmenistanu) - često padaju ispod nule tokom hladnijih meseci u godini. Pored toga, postoji jedna izuzetno velika pustinja čiji je pesak zapravo napravljen od vode. Pustinja se prostire na celom Antarktiku, čije priobalne oblasti dobijaju oko 200 mm padavina godišnje, dok njegova unutrašnjost prima manje od oko 50 mm godišnje. Za mnoge ljude, Sahara, koja se prostire na oko 8,6 miliona kvadratnih kilometara, je najveća pustinja na svetu; međutim, sigurno bi se moglo tvrditi da se sa 14,2 miliona kvadratnih kilometara, Antarktik - sa svojim ledenim ravnicama - može smatrati najvećom tehničkom pustinjom na svetu.
Planine ili gore, su prema definiciji uzdignuti delovi zemljine kore, viši od 500m. Ljudi obično zamišljaju da su planine večite i nepromenjive. Ali, geolozi dokazuju da to nije tačno i da se planine menjaju i troše. Smrznuta voda razbija velike stene na ...
Kiša i druge ostale padavine što padnu na zemljinu površinu stalno otiču u obliku potočića, potoka, rečica i reka, pa se spajaju i čine veliki vodeni tok koji postaje široka reka. Mnoge se reke ulivaju u more. Međutim, neke se ulivaju u more, a druge u jezera...
Posle smrti biljaka ili životinja, njihovi ostaci obično istrule. Bakterije razlažu tkivo i ono se za nekoliko meseci ili godina raspadne. Ali povremeno se, kad se ovi ostaci nađu u pravo vreme na pravom mestu, sačuvaju njihovi čvrsti delovi - kosti, ljušture...
Fjord je dubok i uzan, često vijugav morski zaliv, koji se po nekoliko desetina, pa i više stotina kilometara uvlači u kopno. Fjordovi imaju strme i visoke, gotovo vertikalne strane. Nastali su u ledeno doba radom dolinskih glečera, koji su mehaničkom erozijom ...
Ako provedete određeno vreme u blizini vode, onda ćete opaziti da u tihim danima na vodi ima vrlo malo talasa, a u vetrovitim i olujnim ih ima vrlo puno. Naravno, to objašnjava i kako nastaju talasi. Uzrok talasa je vetar. Talas je poremećaj koji se širi prostorom ...
Uragan nazvan Irma, koji trenutno razara sve pred sobom na Antarktiku, najjači je uragan ikada zabeležen, od kako postoje merenja. Da li znate kako ovaj kovitlac nastaje? Uragani odnosno orkani su meteorološka pojava koja se sastoji od brzih vetrova, praćenih ...
Vodena para je nevidljivi, ali uvek prisutan sastojak vazduha koji obavija Zemlju. Kad se obrazuje oblak to je kao da je određena količina vodene pare izašla iz skrovišta. Zapravo, razređena vodena para skuplja se u kapljice ili ledene kristale, koji...
Pustinje pokrivaju nešto više od jedne trećine kopna na Zemlji. Dele se na dve vrste: dobro poznate suve pustinje, kao što je Sahara, i hladne pustinje, u koje spadaju ceo Antarktik i oblasti na obodima Severnog i Južnog pola. Suve pustinje, koje pokrivaju oko ...
Pomračenje je pojava kad su Sunce ili Mesec zaklonjeni ili se nalaze u senci. Pomračenje Sunca događa se kad Mesec prolazi između Zemlje i Sunca, zaklanjajući Sunce delimično ili potpuno. Pomračenje Meseca događa se kad on prolazi sa suprotne strane Zemlje ...
Većina ljudi o elektricitetu razmišlja kao o nečemu što se proizvodi u hidrocentralama, a ne u paperjastim gomilama vodenih kapljica - oblacima. Ali elektriciteta ima u oblacima. On se nalazi u svemu. Sve oko nas sastoji se od atoma - od oblaka, preko drveća, do ljudi...
Kad govorimo o vrtlogu ili viru, zamišljamo veliku količinu vode koja se okreće i uvlači ljude i brodove. Iako su vrtlozi često opasni, na otvorenu moru ne postoje niti imaju kretnje koje usisavaju i vuku brodove na dole. Sigurno ste videli malene virove u potoku...
Zvuci nastaju treperenjem zvučnog izvora. To treperenje se prenosi na susedne čestice vazduha, počinju i one da trepere i da prenose na sledeće česice itd, i onda dolazi do treperenja svih čestica u vazduhu, pa tako nastaju zvučni talasi. Naše uvo, putem ...
Pre nego što se odlučite za to i zapitate se kako abortirati, dobro razmislite o svemu tome. Zašto želite to da uradite? Da li ste svesni da tako ubijate jedno biće? Nikako vam ne preporučujemo abortus, ali ako ste već čvrsto rešili i na neki ...
Dok Englez prosečno troši oko 5 kilograma čaja godišnje, evropski ga narodi piju u znatno manjim količinama. Najveće čajopije na svetu svakako su Kinezi. Oni piju čaj već 4.000 godina! Evropljani su prvi put okusili čaj tek pre 300 godina. Čaj što ...
Sigurno ste čuli za podatak da je u starom Rimu običan prosečan čovek mogao očekivati da će živeti najviše 23 godine? Pre otprilike stotinu godina prosečan ljudski životni vek iznosio je samo 40 godina. To baš i nije tako davno, razmislite... Većina ...
Коментари
Постави коментар